Empatija – Kako naučiti djecu da osjete i razumiju kako se druga osoba osjeća…

Empatija

Kako naučiti djecu da osjete i razumiju kako se druga osoba osjeća…🍀

Šta je to empatija?
Empatija je sposobnost da osjetimo i razumijemo kako se druga osoba osjeća.
Ovo osjećanje veoma je važno za ljudska bića jer se rađamo i umiremo u zajednici, sa drugima. Zato je razumjevanje osjećanja drugoga važno za odnos koji imamo sa tom osobom.

Zašto djecu treba učiti empatiji?
Empatija je samo dijelom urođeno osjećanje, a drugim, većim dijelom je stečeno osjećanje.

Šta to znači?
Neke osobe imaju predispoziciju za više razvijenu empatiju, odnosno lakše i bolje razumiju tuđa osjećanja, dok je druge osobe nemaju ali kroz vaspitanje mogu da stiču i razvijaju tu osobinu, direktnim podsticajem ili posmatranjem roditelja.

Zato je zadatak svakog roditelja da nauči dijete važnosti prepoznavanja i razumjevanja osjećanja drugih bića.

Kod djece koja imaju urođeno slabije razvijenu empatiju možemo uraditi nešto od ovoga što će ih podstaći:

• kada dijete pokaže bezobzirno ponašanje prema kućnom ljubimcu, roditelj treba da pita :

“Šta misliš da li ga to boli? Kako bi se ti osjećao da ti neko to uradi?”,

• usmjerimo dijete da pogleda lice osobe koja izražava osjećanje,
• imenujemo sopstvene senzacije u tijelu i osjećanje koje osjetimo prema nekome ko intenzivno doživljava neko osjećanje,
• govorom tijela iskažemo empatiju – prilagodimo boju glasa, ton, držanje tijela, mimiku lica.

Ako je dijete sa već pojačanom empatijom onda možemo uraditi neke korake koji će pomoći djetetu da manje intenzivno doživljava osjećanja drugih, odnosno da ga osjećanja drugih manje preplavljuju:

• podsjetimo dijete da je se to dešava drugoj osobi a ne njemu,
  -kažemo djetetu da je prvo važno da ono bude dobro da bi moglo da pomogne drugome,

Zajedno sa djetetom prođemo kroz tehniku pet čula:

“Šta sada vidiš?
Šta možeš da namirišeš?
Na čemu sjediš?
Kakva je podloga ispod tvojih nogu?
Šta možemo dodirnuti rukama? Koje zvukove sada čuješ?..

-Podstaknemo dijete da promjeni položaj tijela:
“Hajde da podignemo glavu; “Hajde da se ispravimo”;
“Probaj da udahneš duboko”; “Probaj da pomjeriš ramena unazad”..

Kada ovo znamo i primjenjujemo onda možemo odrediti pravu mjeru empatije prema drugima, ali i pravilan odnos prema sebi.